POSLOVNI PARTNER ANE ĐUKANOVIĆ: Milova sestra kupila firmu od osuđivanog kriminalca

Ana Đukanović

Advokat Ana Đukanović, sestra crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, poslovno je sarađivala sa Nikšićaninom Spasojem Ivanovićem, osuđivanim kriminalcem, čije se ime pominjalo u policijskim dosijeima iz devedesetih godina.
Radi se o poslu prenosa vlasničkog udjela u podgoričkoj kompaniji „Edu Cons”, vrijednom 400.000 eura.
To dokazuje dokumentacija koju je objavila Balkanska mreža za istraživačko novinarstvo (BIRN) u okviru istraživanja o poslovima ministra prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja u Vladi Srbije Mladena Šarčevića.
U popisu dokumentacije za crnogorske poslove srpskog ministara pomogla je i crnogorska Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA.
Šarčević je zajedno sa Spasojem Ivanovićem i Milanom Živkovićem u maju 2004. godine osnovao firmu „Edu Cons”, u okviru koje je funkcionisala privatna Gimnazija „Luča”, u podgoričkom naselju Doljani.
Šarčević je u izjavi za BIRN kazao da nije znao ništa o prošlosti Spasoja Ivanovića sa kojim je dijelio vlasništvo nad Gimnazijom „Luča“ u Podgorici, prvom privatnom školom u Crnoj Gori.
Prema policijskim dosijeima do kojih je BIRN došao, Spasoje Ivanović je bio i dio saradničke mreže pojedinih funkcionera državne bezbjednosti s početka devedesetih godina prošlog vijeka.
Saslušavan je u vezi s ubistvom albanskog emigranta Envera Hadrija u Briselu februara 1990. godine, kao i ubistvom u beogradskom klubu „Nana“ mjesec kasnije. BIRN je s Ivanovićem stupio u kontakt, ali je on odbio da daje izjave.

Enver Hadri

Šarčević se danas vodi i kao suvlasnik Gimnazije „Ruđer Bošković“, koju je, između ostalih, pohađao Danilo Vučić, sin Aleksandra Vučića. Suvlasnik je i istoimene osnovne škole i predškolske ustanove.
– Osnovni razlog za saradnju s Ivanovićem je što je on bio kontakt sa Slobodanom Backovićem, tadašnjim ministrom prosvjete u Crnoj Gori – rekao je Šarčević.
Istakao je da je u Srbiji i regionu u to vrijeme samo on imao iskustva s privatnim školama, tako da su na njega bili upućeni svi zainteresovani investitori.
– Jedan moj prijatelj je bio dobar s Ivanovićem, on nas je spojio – objasnio je Šarčević, ali nije želio da precizira ko je taj zajednički prijatelj.
I bivši ministar prosvjete u Crnoj Gori kazao je novinarima BIRN-a da nije poznavao Ivanovića, već da ih je spojila treća osoba.
– Vjerujte da se ne sjećam tačno ko je to, samo znam da je neko iz svijeta biznisa – izjavio je Backović.
Tvrdi, takođe, da nije znao ništa o Ivanovićevoj prošlosti, a da su mu ga te 2004. godine predstavili kao poslovnog čoveka iz Crne Gore.
Šarčević je, zajedno sa Spasojem Ivanovićem i Milanom Živkovićem 2004. godine, uzeo u zakup zgradu osnovne škole u podgoričkom naselju Doljani, renovirao je i osnovao Gimnaziju „Luča“.
Dvije godine kasnije (2006), školu i kompaniju koja je bila njen zvanični vlasnik, preuzela je formalno (evidentirano u Centralnom registru privrednih subjekata) tada Ana Kolarević, danas Ana Đukanović, i njene prijateljice Nataša Vlahović, Aleksandra Popović i Jelica Petričević za 400.000 eura. Interesantno je da je Ugovor o prenosu udjela datiran na 2. novembar 2004. godine, odnosno nekoliko mjeseci nakon osnivanja firme „Edu Cons”.

Dio ugovora

U vrijeme osnovanja škole, Ivanović je u policijskim dosijeima već uveliko bio označen kao pripadnik kriminalne mreže uključene u ubistvo albanskog emigranta Envera Hadrija u Briselu u februaru 1990. godine.
Mjesec kasnije, bio je hapšen zbog sumnji za umiješanost u ubistvo u beogradskom klubu „Nana“.
– Ne znam da je bio povezan sa bilo kakvim ubistvima. On je bio vlasnik ne znam čega, nije javne kuće… On nije bio moj prijatelj, ako na to aludirate – rekao je za BIRN ministar Šarčević, govoreći o svom poslovnom partneru Ivanoviću.
Po zahtjevu belgijskog tužilaštva u istrazi povodom ubistva Envera Hadrija, Ivanović je saslušan u tadašnjem Prvom opštinskom sudu u Beogradu u junu 2007. godine. Negirao je da bilo šta zna o tom događaju. Tokom davanja iskaza rekao je da Veselina Veska Vukotića, osumnjičenog za ubistvo Hadrija, poznaje iz Nikšića, budući da su obojica rođeni u istom gradu, i da se znaju od dječačkih dana.

Vukotić                                                                                                                 Foto: Blic.rs

Rekao je da je u ranoj mladosti otišao u inostranstvo i da je živio svuda po Evropi i da za to vrijeme, navodno, nije viđao Vukotića. U Beograd se vratio, kako je kazao, pred novu 1990. godinu. Tada je ponovo sreo Vukotića i naredne tri godine su se stalno viđali, jer su zajedno držali kazino „Rojal” u novosadskom hotelu Putnik.
Od 1994. više ne rade zajedno, navodi u svom istraživanju BIRN.
Osim sa Vukotićem, Ivanović je bio blizak sa mnogim poznatim kriminalcima s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog vijeka. Kazino „Rojal” spominje se i na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu. Zaštićeni svjedok koji je radio je u kazinu svjedočio je da je državni vrh redovno posjećivao kazino tih godina. Kao jednog od čestih posjetilaca naveo je i nekadašnjeg šefa državne bezbjednosti Jovicu Stanišića i direktora carine Mihalja Kertesa.
BIRN je razgovarao s jednim od kockara iz Novog Sada koji je u to vrijeme redovno posjećivao kazino „Rojal“.
On navodi da se sjeća Veska Vukotića, koji je vodio glavnu riječ u kazinu, ali i Spasoja Ivanovića, kao njegove desne ruke.
Ivanović se, prema njegovim riječima, starao za operativne stvari, dok je Vukotić rijetko izlazio iz svoje kancelarije.
Nakon samo mjesec od ubistva u Briselu, u Beogradu je ubijen Andrija Lakonić u kafeu „Nana“. Do danas niko nije osuđen za ubistvo Lakonića, kojeg je, kako se vjeruje, ubio njegov prijatelj Vesko Vukotić.
Nakon ubistva Ivanović je priveden zajedno sa Darkom Ašaninom i Slavkom Bikićem, koji su za tadašnju Službu državne bezbjednosti (SDB), obavljali „posao” likvidacije jugoslovenskih političkih emigranata u zemljama Evrope.
U izvještaju sastavljenom nakon tog ubistva, policija navodi da Ivanovića tereti za neprijavljivanje krivičnog djela i počinioca, jer je poslije ubistva, zajedno sa Darkom Ašaninom, automobilom pobjegao iz kafića „Nana“. U tom izvještaju navedeno je i da je Ivanović ranije osuđivan, ali nije pisalo za koje krivično djelo. Ubistva Lakonića i Hadrija otkrila su veze koje su kriminalci imali sa samim vrhom srpske Državne bezbjednosti i policije.
Nije odgovorila
Novinari su proslijedili putem mejla pitanja advokatici Ani Đukanović, međutim do objave teksta nije stigao odgovor. Tako je ostalo nejasno da li je Đukanovićeva prije potpisivanja Ugovora o prenosu udjela u privrednom društvu “Edu Cons” poznavala Spasoja Ivanovića i da li je imala podatak da se radi o osobi koja je osuđivana i koja je povezivana s ubistvima.

Autori: Vladimir Otašević i Marko Vešović