Aleksandar Đinović
Porodica pokojnog Aleksandra Đinovića (40) moraće pravdu da potraži preko Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, s obzirom da su sudovi u Crnoj Gori odbili njihovu tužbu protiv tri ljekara. Radi se o tužbi protiv doktora Nebojše Brnovića, koji je krajem prošle godine postao direktor Urgentnog centra KCCG, dr. Jelene Borovinić – Bojović, aktuelene ministarke zdravlja i doktorke Mirjane Milošević – Dobrović.
Borba za pravdu porodice Đinović počela je nakon 1. marta 2019. godine, kada je u Kliničkom centru Crne Gore preminuo Aleksandar Đinović, nakon što je u tu zdravstvenu ustanovu primljen zbog teške upale pluća izazvanom virusom gripa tipa A.
“Naša agonija je počela 25. februara 2019. godine kada mog supruga iz Hitne pomoći hito prebacuju u Urgentni centar zbog sumnje na upalu pluća… Iako je nakon urađenog rendgena dr Brnović konstatovao tešku upalu pluća i utvrdio da je naloz loš i zbog činjenice da snimak ukazuje i neki neizlječeni bronchitis od ranije moj muž je poslat kući uz napomenu da obavezno posjeti izabranog ljekara – kazala je supruga pokojnog Aleksandra Đinovića, Ana Đinović.
Dodala je da je Aleksandru tada propisana terapija.
– Brnović nas je savjetovao da kupimo Tamiflu za svaki slučaj. Naravno, Tamiflu se u to vrijeme nije mogao kupiti jer je bio povučen iz apoteka. Nije mu dao ni jedan antibiotik. Ujutro, 26. feburara oko osam časova otišli smo kod izbranog ljekara po propisanu terapiju, međutim izabrani ljekar je skratio terapiju i dao uput za pulmologa i infektologa i to tek za dva dana. Dao mu je longacef i injekciju protiv temperature, bez inhalacije i poslao ga je kući. Istu noć mom mužu se pogoršalo stanje, tako da smo odmah ujutro, 27. feburara pošli u Urgentni centar gdje su Aleksandra ponovo snimili i dali mu infuziju i kiseonik -rekla je Ana Đinović. Istakla je da je tada oko 10 časova došla doktorka Borovinić-Bojović, koja je uzela snimke i konstatovala da je pacijent trebalo da bude primljen na odjeljenje još prve noći kad je došao u Urgentni centar, odnosno 25. februara 2019. godine.
– Doktorka Borovinić – Bojović je kazala da je veliko vrijeme izgubljeno i da je situacija jako ozbiljna. Na odjeljenje je Aleksandar primljen tek četiri sata kasnije. Oko 20 časova muž me je pozvao i traži da mu kupim inhalator, jer se guši, i da ga u Kliničkom centru nemaju. Odmah sam otišla i kupila mu inhalator i donijela. Dva sata kasnije oko 22 muž mi je saopštio da je konačno došao neki doktor koji mu stavio kiseonik kroz nos da bi mogao da diše, što znači da su ga čitav dan držali na odjeljenju da se guši i muči”, kazala je Đinović. Sljedećeg dana iz Kliničkog centra Anu Đinović su, kako je rekla, obavijestili da joj je muž prebačen na odjeljenje metaboličke intenzivne njege.
“Tokom konsultacija Jelenan Bojović-Borovinić saopštila mi je da je Aleksandar u kritičnom stanju i životno ugrožen, zbog čega je intubiran i stavljen na respirator.
Kazala mi je i da boravak na respiratoru nije pomogao Aleksandru, koji ga teško podnosi, odnosno prenijeto mi je to riječima: “pacijent ne sarađuje sa respiratorom”. I pored toga su nastavili da ga drže na respiratoru”, kazala je ona. Dodala je da ima saznanja da je u to vrijeme u Kliničkom centru CG postojao EKMo aparat koji služi za oporavak pacijenata koji ne podnose dobro respirator, što je ovoga puta bio slučaj sa Aleksandrom.
Đikanović smatra da je i Bojović-Borovinić odgovorna jer nije naložila da se pacijentu promijeni terapija i prebaci na neki drugi aparat, pošto je bilo jasno da se Aleksandar guši i da mu respirator ne pomaže.
“Moj suprug je preminuo dva dana kasnije, ugušio se, a da nijesu pokušali da mu pruže mogućnost da preživi, prebacivanjem na aparat EKMo koji se koristi svugdje u svijetu u ovakvim situacijama. Ljekari su mogli da prebace mog supruga i u neku drugu kliniku iz okruženja i na taj način pokušaju da ga spase, ali ni to nisu uradili. Stradao je, iako je do te kobne upale pluća i nebrige ljekara bio zdrav. Jednostavno, nije mu data šansa da preživi”, objasnila je Đinović.
Sudska dokumentacija
Kada je porodica preminulog prikupila medicinsku dokumentaciju počela je njihova pravna borba sa sistemom. Podnijeli su prvo krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog krivičnog djela teška djela protiv ugrožavanja zdravlja ljudi protiv ljekara. Ipak, ta prijava je ubrzo odbijena od strane tužilaštva. Nakon odbacivanja krivične prijave, pokrenuli su privatnu tužbu. Uz obrazloženje da nema dovoljno dokaza sud je 5. februara ove godine odbacio optužnicu da su okrivljeni osnovano sumnjivi za krivično djelo protiv ugrožavanja zdravlja ljudi, pozivajući se na medicinsko vještaćenje koje su uradili doktori Nemanja Radojević i Danko Živković. Vještaćenje pomenutih ljekara je, kako Đinovići tvrde, sporno zbog činjenice da je doktor Živković jedan od ljekara koji su učestvovali u lijećenju Đinovića i zbog toga nikako nije mogao biti sudski vještak u tom slučaju, pošto je i sam imao lični interes da sakrije propuste svojih kolega, što sve dokazuje dokumentacija predata sudu i tužilaštvu.
Takođe, dodali su da je tokom postupka nedostajala dokumentacija ljekara. Predstavnici porodice Đinović su pokušali nešto da promijene žalbom Apelacionom sudu na odluku Višeg suda u Podgorici, međutim i ona je odbijena. Dana 7. maja ove godine podnijeli su Inicijativu za pokretanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom drđavnom tužilaštvu Crne Gore, međutim tokom istog mjeseca obaviješteni su da nema zakonskog osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Autor: Stanko Radulović