Bivši načelnik Centra bezbjednosti (CB) Podgorica Milan Vujanović kazao je da je nekadašnja vrhovna državna tužiteljka Vesna Medenica opstruirala istragu ubistva glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića.
Vujanović tvrdi da je Medenica znala od samog starta za službenu zabilješku, odnosno priznanje danas jedinog osuđenog zbog ubistva Damira Mandića, ali da nije reagovala i odmah uputila tužioca u CB Podgorica. Kako se kasnije ispostavilo to je ključna stvar, koja je uticala da se ubistvo nikada potpuno ne rasvijetli.
Famozna službena zabilješka sačinjena je u CB Podgorica 5. juna 2004. godine, svega nekoliko dana nakon ubistva Jovanovića. U njoj je evidentirano da je Mandić detaljno opisao i ulogu u tom zločinu Vuka Vulevića, koji nikada nije procesuiran. Vujanović je spreman o opstrukcijama istrage da svjedoči pred državnim organima.
“Imamo privedeno lice koje sumnjičimo za učešće u djelu. Ono je privedeno negdje oko ponoći. Po zakonu imali smo mogućnost da uzmemo kvalitetnu izjavu, koja bi bila dokaz u krivičnom postupku, a uslov za to je da tu izjavu uzima državni tužilac, službeno lice iz policije, advokat osumnjičenog I osumnjičeni. To se nije desilo iz razloga što su nadležni tužioci došli da to rade 13 sati poslije poziva, odnosno lišenja slobode”, rekao je Vujanović za Mrežu za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA.
Dodao je da je službena zabilješka jedan neslužbeni akt koji se koristi u policiji da se zabilježi određeni događaj i okolnosti koje su tom događaju prethodile.
“Ta službena zabilješka (o saslušanju Damira Mandića) sačinjena je od strane ovlašćenih službenih lica, ne mogu sada da govorim imena – sve je to već poznato i sve je u sudskim dokumentima, koji su je predali meni kao načelniku. Ja sam odmah urgirao sve koje treba da urgiram u kući, direktora policije, Orlandića i sve ostale i nakon veoma kratkog vremena tu informaciju je dobio nadležni državni tužilac, odnosnu tu famoznu službenu zabilješku”, kazao je Vujanović.
Istakao je da su prvo imali sastanak sa tadašnjom vrhovnom državnom tužiteljkom Vesnom Medenicom, koja je kasnije postala predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore.
– Prvo smo imali sastanak sa Vesnom Medenicom, vrhovnom državnom tužiteljkom i njenim saradnicima u kancelariji Mića Orlandića (bivši pomoćnik ministra MUP-a) i sve smo prezentirali što imamo, do u najsitnije detalje. Ja sam ih sve informisao i naravno tražio sam tada od nje, znajući koji nas posao čeka, da nadležni tužilac bude neko ko je malo iskusniji, jači u komunikaciji sa policijom i koji može bolje da razumije koji sve tu problem mogu da budu i koje su to kriminalne grupe, protiv kojih treba sve to da radimo itd. Nisam naravno to dobio, a posle se čak dešavalo da ja na sudu svjedočim i da me pitaju o službenoj zabilješci, a ona je istu noć predate tužilaštvu… Tužioca u tom predmetu bilo nije, osim slikom, bez tona, bez učešća, bez usmjeravanja policije, zahtjeva, naloga, bez iđe išta”, kazao je Vujanović. Sada pokojni advokat Budimir Budo Darmanović kazao je da službena zabilješka o saslušanju Mandića nikada nije ovjerena.
“Ta službena zabilješka nije zavedena. Da je sve to urađeno, ona bi imala snagu dokaznog materijala i poslužila bi I bila bi vjerovatno putokaz da se procesuira postupak I protiv svih lica koje je označio Damir Mandić, kao lica koja su učestvovala u ubistvu Duška Jovanovića”, rekao je Darmanović. Istražni sudija Radomir Raco Ivanović kazao je da je on bio tužilac da bi otišao u CB Podgorica.
“Ja bih pošao do policije da sam bio tužilac. Kao sudija nikada ne bih ušao u zgradu policije, jer nemam ja sa policijom ništa… Zašto tužilac nije pošao to veče ne znam”, rekao je Ivanović.
Pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević kazao je da je mišljenja da je neblagovremena reakcija tužilaštva, odnosno odlaganje saslušavanja osumnjičenog lica odredila dalji tok istrage.
“Da je lice (Damir Mandić) u datom momentu pravovremeno saslušano i da su prikupljena potrebna obavještenja mislim da bi se ovo djelo u cjelosti ili potpuno rasvijetlilo”, rekao je Knežević. Bivši direktor Uprave policije i sadašnji savjetnik za odbranu i bezbjednost predsjednika države Veselin Veljović tvrdio je da nema sulužbene zabilješke o saslušanju Damira Mandića sačinjene 5. Juna 2004. godine. Veljović je takvu informaciju dostavio i sudu, međutim to se ispostavilo kao netačno.
Milan Vujanović istakao je da u državnom tužilaštvu Crne Gore i dan nanas ima dosta profesionalaca i poštenih ljudi.
“Zašto mi tada nismo dobili nikoga od tih koji su i jedno i drugo, znači koji imaju sve moguće ljudske kvalitete plus vrhunske profesionalne kvalitete, mi takve nismo dobili. Neću da pričam o angažovanju Novaka Ražnatovića (sada bivši tužilac) jer mu ja nisam bio šef. Zna se ko je njemu bio šef. Taj ko mu je bio šef, on ga je trebao poslat u roku od pola sata od naše informacije šta se tamo događa, a nije se događalo nešto nebitno već bitno. Za ubistvo Duška Jovanovića isključivi krivac za lose rezultate u istrazi ima vrhovni državni tužilac Vesna Medenica. Ja samo znam da sam kao šef policije i član tima tražio hitan sastanak i dobio ga. Vesna Medenica je došla na taj sastanak u kancelariju Mića Orlandića. Dva sastanka smo održali u dva dana, ali prvi je bio bitan đe je sve prezentirano do u najsitnije detalje i rezultat je bio nula. Prekrižena nula”, istakao je Vujanović.
Medenica: Pokorna sam profesionalizmu
Vesna Medenica je odbila da govori o slučaju ubistva Duška Jovanovića.
“Hvala na ponudi, ali profesionalizam kome sam pokorna ograničava me na ovaj vid saradnje. Ukoliko nadležni državni organi procijene da bi im moj iskaz bio od koristi, rado ću se odazvati”, kazala je Medenica. Pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević istakao je da je neophodno da se utvrdi ko su nalogodavci i organizatori zločina.
“Upravo formirani tim Uprave policije prikuplja nove eventualne dokaze, nova saznanja, ali ujedno i analiziramo postupanje ili nepostupanje državnih organa u prethodnom periodu. Mogu da kažem da do sada nismo prepoznali da je neko od državnih organa ili institucija prikrivao tragove ili ometao istragu. U slučaju da se utvrdi da je neko to radio, sa zadovoljstvom ćemo ga procesuirati u skladu sa zakonom – rekao je Knežević.
Damir Mandić, kao jedini poznati akter ubistva Jovanovica, uhapšen početkom juna 2004. godine. Odlukom vijeća sudije Radovana Mandića krajem 2006. godine oslobodjen je usled nedostatka dokaza. Ipak nakon nekoliko godina suđenja, Mandić je u aprilu 2016. godine pravosnažno osuđen na 19 godina zatvora zbog saučesništva u ubistvu Jovanovića. Zbog tog zločina niko drugi nije optužen, a ni nalogodavci nisu procesuirani. Mediji su tokom godina objavljivali da je Jovanović ubijen zbog pisanja o duvanskoj mafiji i da su ulogu u njegovom ubistvu imale osobe bliske nekadašnjoj Službi državne bezbjednosti (SDB), danas Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).
Vulevića amnestirali dva puta – uoči ubistava Raspopovića i Jovanovića
Prema podacima koje je Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA dobila iz Ministarstva pravde, Vuk Vulević je prije isteka zatvorske kazne pušten iz zatvora u Spužu nekoliko mjeseci uoči ubistva Duška Jovanovića. Tadašnji direktor spuškog zatvora Željko Jočić, koji je kasnije bio advokat Damira Mandića, 31. oktobra 2003. godine donio je rješenje da se Vulević uslovno otpusti sa izdržavanja zatvorske kazne. Uslovni otpust trajao je do 7. decembra 2003. godine, ali se Vulević tada nije vratio na izdržavanje zatvorske kazne.
U dokumentaciji ZIKS-a navodi se da je dobio amnestiju kako ne bi morao da odleži još 27 dana u zatvoru. On je amnestiran i 21. decembra 2000. godine rješenjem Ministarstva pravde, na osnovu tadašnjeg Zakona o amnestiji. Interesantno je da je svega 17 dana nakon puštanja Vulevića u centru Podgorice ubijen visoki funkcioner tajne policije Darko Beli Raspopović. Uprkos tome što se sumnjalo da bi baš Vulević mogao da bude odgovoran, on nikada zvanično nije optužen za ta ubistva i eventualni dokazi o njegovoj umiješanosti nisu prikupljeni.
LUPA objavljuje sadržaj službene zabilješke o saslušanju Damira Mandića:
Autori: Vladimir Otašević i Marko Vešović
Ovo istraživanje je realizovano uz pomoć Fondacije “Pravda za novinare” (JFJ), nevladine organizacije sa sjedištem u Londonu. JFJ finansira novinarske istrage o nasilnim zločinima nad medijskim radnicima i pomaže profesionalnim i građanskim novinarima da umanje rizik.