Olivera Lakić                                                                                                                                                               Foto: Portal Vijesti

Više državno tužilaštvo (VDT) i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) već duže vrijeme Komisiji za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija ne dostavljaju podatke o istrazi napada na Oliveru Lakić, novinarku crnogorskog dnevnog lista “Vijesti”.

To se može vidjeti u novom Izvještaju o radu Komisije za period od 4. juna do 4. oktobra 2021. godine. SDT smatra da članovi Komisije nemaju parvo da vide dokumentaciju vezanu za istragu.

“Specijalno državno tužilaštvo je obavijestilo Komisiju da ne može da dostavlja spise predmeta u smislu čl. 203 Zakonika o krivičnom postupku, jer Komisija nije strana u krivičnom postupku, odnosno nema to svojstvo. Specijalno tužilaštvo je dostavilo izvještaj u kojem su pobrojane aktivnosti tužilaštva”, piše u izvještaju. Donijeto je nekoliko zaključaka.

“U periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage pod brojem Kti-S.br. 34/20 od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana. Tokom perioda u kojem Specijalno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj Oliveri Lakić da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije. Novinari istraživači kontaktirali su Oliveru Lakić, međutim ona nije željela da govori o napadima na nju.

Mario Milošević, koji se povezuje sa slučajem ranjavanja Lakićeve, važi za člana ozloglašenog kavačkog klana iz Opštine Kotor. Milošević je osumnjičen da je ubio Radomira Đuričkovića 10. oktobra 2016. godine u Cetinju. Prema podacima Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS), Milošević se vodi kao izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik kompanije “Candy”, koja je registrovana u Podgorici u oktobru 2009. godine za djelatnost trgovine na malo hlebom, testeninama, kolacima i slatkišima u specijalizovanim prodavnicama. Prema podacima Uprave prihoda i carina Crne Gore ta firma ima gubitak od 117.592 eura, koji je evidentiran u 2015. godini. Od tada predstavnici kompanije “Candy” ne predaju finansijske izvještaje, što je zakonska obaveza.

Sa druge strane, novinarka Lakić je postala žrtva brojnih prijetnji i fizičkog napada, zbog serije tekstova o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta u fabrici “Tara“ u Mojkovcu i skladištu u predgrađu Podgorice, odnosno poslu koji je dovođen u vezu sa visokim funkcionerima Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Prvi put je fizički napadnuta tokom 2012. godine ispred ulaza zgrade u kojoj je živjela u Podgorici, a tokom 2018. je na istom mjestu ranjena iz vatrenog oružja.

Uviđaj nakon ranjavanja Lakićeve                                                                                                                                 Foto: DAN

Prije dvije godine je State Department dodijelio Oliveri Lakić međunarodnu nagradu za hrabre žene (International Women of Courage Award), koju joj je uručila supruga tadašnjeg američkog predsjednika Malanija Trump.

Kandidat za novog vrhovnog državnog tužioca (VDT) i doktor pravnih nauka Aleksandar Kovačević kazao je za Mrežu za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA da je formalno – pravno državno tužilaštvo imalo mogućnost da odbije da preda tražene podatke Komisiji za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija, iz razloga što je Zakonom o krivičnom postupku definisano kako se daju podaci i ko ima pravo uvida u krivične spise.

“Taj zakon ne može biti mijenjan davanjem ovlašćenja određenoj Komisiji, koja je formirana od strane Vlade, jer Vlada nije ovlašćena da mijenja zakone već samo da predlaže njihovu izmjenu. Ali takođe, mislim da Komisija za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima nije mogla da bude bilo kakva prijetnja za rad tužilaštva. Sa druge strane, Komisija može i preko oštećene novinarke, koja je stranka u postupku, da dođe do dokumentacije tužilaštva i podataka, na osnovu kojih bi mogli da zaključe da li je tužilaštvo postupalo kako treba i da li je preduzelo sve potrebne radnje u cilju rasvjetljavanja napada. Moje mišljenje je da nema zakonske greške kod tužilaštva, kad je u pitanju odbijanje dostavljanja spisa predmeta, ali ipak ima jedne etičke i moralne, jer tužilaštvo treba i mora da sarađuje sa jednim takvim organom kao što je Komisija, što je jedan viši društveni cilj kako bi se svi napadi na novinare adekvatno istražili i procesuirali. Državni službenici su dužni da sarađuju sa svim drugim državnim organima, naravno u granicama mogućeg”, rekao je Kovačević.

Aleksandar Kovačević                                                                                                                 Foto: LUPA

Na pitanje kako komentariše to što tužilaštvo nije saslušalo Oliveru Lakić, doktor pravnih nauka Kovačević je istakao da je to jedan veliki propust.

“To je veliki propust, jer je zapravo prva radnja u svakom krivičnom postupku da se oštećeni sasluša. I to ne samo jedanput, već i više piuta ako je potrebno, zavisno od drugih iskaza svjedoka i drugih dokaza. Moje mišljenje je da je to namjerni propust, jer tužioci sigurno toliko znanja imaju. Prvo se počinje od onoga ko je oštećen, to je osnovno pravilo, pa dalje na bazi toga se planiraju drugi dokazi, koji treba da se sprovode”, rekao je Kovačević. Dodao je da je novinarstvo važno za svako društvo i da treba da bude prioritet rješavanje svih napada na novinare.

Autori: Vladimir Otašević i Marko Vešović

Ovo istraživanje je realizovano uz pomoć Fondacije “Pravda za novinare” (JFJ), nevladine organizacije sa sjedištem u Londonu. JFJ finansira novinarske istrage o nasilnim zločinima nad medijskim radnicima i pomaže profesionalnim i građanskim novinarima da umanje rizik.