Samardžić                                            Foto: Radio Slobodna Evropa

Zamjenica specijalnog državnog tužioca Mira Samardžić, koja je optužila novinara Jovu Martinovića, godinama je kršila Zakon o sprjelavanju korupcije. To potvrđuju i dokumenti do kojih je došla Mreža za istraživanje organiziranog kriminala i korupcije – LUPA.

Samardžić nikada nije prijavila Agenciji za sprječavanje korupcije (ASK), kao ni prethodnoj Komisiji za sprječavanje sukoba interesa, da je njen suprug Radomir Samardžić vlasnik firme Žanatex doo registrovane u Tivtu. Kompanija je osnovana u avgustu 2002. godine, a računi kompanije su blokirani već 19 godina zbog neizmirenog duga od 4.158 eura.

Iako kompanija formalno nije mogla da posluje zbog blokade računa, ona je i dalje aktivna prema Centralnom registru privrednih subjekata (CRPS). Član 23. Zakona o sprječavanju korupcije kaže da je „javni funkcioner dužan dati tačnu i potpunu izjavu“.

Podaci o kompaniji “Žanatex”

U članu 24. dalje se navodi da izjava o imovini sadrži „podatke o imovini i prihodima javnih funkcionera i članova njegovog domaćinstva iz člana 23. stav 1. ovog zakona, a posebno o akcijama i udjelima u pravnim licima”.

Dakle, tužiteljka Samardžić je trebala da da izjavu o kompaniji svog supruga ASK-u, ali i prethodniku tog državnog organa.

Dokaz da tužiteljka nije prijavila firmu svog supruga Foto: ASK

Štaviše, iz dosijea Agencije za borbu protiv korupcije se vidi da je Samardžić 10. septembra 2019. godine prijavila postojeći kredit od 38.000 evra. Kredit je, kako piše na sajtu ASK, navodno odobren 1. avgusta 2019.

Međutim, iz spisa Uprave za katastar i državnu imovinu u koji je LUPA imala uvid, vidi se tačan iznos hipoteke na stanu u vlasništvu tužiteljkinog sina Draška Samardžića. Međutim, razlika u datumima je viša od tri mjeseca – hipoteka je upisana 23. maja 2019. godine, a na osnovu založne izjave date 13. maja 2019. godine.

Detalj iz imovinskog kartona na sajtu ASK

Zakon propisuje da svaki javni funkcioner treba da obavijesti ASK u roku do 30 dana ako se “vrijednost imovine poveća za više od 5.000 eura”.

Zanimljivo, tužiteljica Samardžić 2019. godine ASK-u nije prijavila da je njen sin Draško uopšte kupio jednosoban stan od 44 m 2 u Podgorici. Štaviše, njen sin radi u Višem sudu i njegova mjesečna plata iznosi 425 eura.

Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA pokušala je da se obrati tužiteljki Samardžić za komentar. Ipak, do objavljivanja ove priče nije odgovorila na zahtjev za razgovor sa novinarom.

List nepokretnosti za stan Draška Samardžića

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) je u aprilu 2016. godine objavila da je pomenuta tužiteljka podigla optužnicu protiv istraživačkog novinara Jova Martinovića za pomaganje i podržavanje kriminalne grupe, koja se bavila trgovinom drogom.

Martinović je nakon hapšenja u oktobru 2015. godine bio u neopravdano dugom pritvoru. U zatvoru je bio pod stalnim pritiskom da potpiše lažno priznanje kao jedini izlaz iz zatvora. Odbio je i ostao pri svojoj nevinosti.

“U pritvoru sam proveo 14 i po mjeseci, što je nevjerovatno za optužbe protiv mene. U pritvoru sam proveo više vremena nego do tada zajedno vođe dva suprotstavljena narko-klana. Dakle, isti tužilac Samardžić je držao druge muškarce mnogo manje u zatvoru, iako su bili suočeni sa mnogo ozbiljnijim optužbama, uključujući vođe kriminalnih organizacija. Jedina moja optužba je bila da sam dogovorio sastanak sa dvoje ljudi, koji su se već poznavali i radi istraživačke priče na kojoj sam radio. Shodno tome, po toj optužbi sam odležao 14 i po meseci u pritvoru, rekao je Martinović u dokumentarnom filmu – “Putem kalašnjikova do zatvora”.

Dodao je da je tužilaštvo na kraju, nakon iskaza vještaka, odustalo od optužbe za instaliranje “određene aplikacije na telefon glavnog optuženog”, koja bi mogla omogućiti tajnu komunikaciju.

“Tako da su me osudili na godinu dana zatvora samo zbog susreta dvoje ljudi i razgovora o temi nedozvoljene trgovine oružjem, koju sam istraživao kao novinar”, rekao je Martinović.

On je nagrađivani istraživački novinar koji je proveo godine istražujući organizovani kriminal i korupciju za brojne strane medije.

Pogledajte dokumentarni film o slučaju novinara Jova Martinovića:

Autori: Vladimir Otašević i Marko Vešović

Ovo istraživanje realizovano je uz pomoć Fondacije “Pravda za novinare” (JFJ), nevladine organizacije sa sjedištem u Londonu. JFJ finansira novinarske istrage o nasilnim zločinima nad medijskim radnicima i pomaže profesionalnim i građanskim novinarima da umanje rizik.